U organizaciji Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj “Bošnjaci zajedno” u hotelu Westin organiziran je prijem povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a nakon toga i iftar za okupljene zvanice prvog dana mjeseca Ramazana. Goste su dočekali Armin Hodžić, saborski zastupnik albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske, slovenske nacionalne manjine u Saboru Republike Hrvatske te predsjednik Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, Bermin Meškić. Armin Hodžić održao je svečani govor:
Poštovane dame i gospodo, cijenjeni gosti, dragi prijatelji,
pozdravljam vas i selamim onim redom i prvenstvom kako je to učinio i naš uvaženi moderator. Ujedno vam želim dobrodošlicu na obilježavanje Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Prvog marta 1992. godine, slobodni i demokratski opredijeljeni građani Bosne i Hercegovine, glasali su za suverenu, nezavisnu državu svih njenih građana. Taj čin nije bio samo politička odluka – bio je to historijski iskorak ka slobodi, izbor kojim je potvrđena tisućljetna državotvornost Bosne i Hercegovine i pravo da upravlja svojom sudbinom.
No, znamo da sloboda nikada ne dolazi bez cijene. Izbor da budemo nezavisni donijelo je i krvavu agresiju, patnju, ali i junačku odbranu Bosne i Hercegovine. Danas, više od tri decenije kasnije, dužnost svih nas, ma gdje živjeli, jeste da čuvamo sjećanje na one koji su tu slobodu odbranili, i da se nikada ne odreknemo prava da Bosnu i Hercegovinu nazivamo svojom matičnom domovinom.
Mi, Bošnjaci koji živimo u Hrvatskoj i drugim zemljama Europske unije, posebno razumijemo vrijednost državne stabilnosti. Vidimo kako jaka i prosperitetna država može osigurati napredak svima koji u njoj žive, a posebno to ističem jer Republika Hrvatska garantira i osigurava visoki stepen prava i kulturne autonomije nacionalnim manjinama.
Dan nezavisnosti BiH, dakle, ne može biti samo jubilej i sjećanje – to je stalni podsjetnik da državnost nikada ne smijemo uzimati zdravo za gotovo.
Večeras smo okupljeni na iftaru, u mubarek mjesecu Ramazanu, ali obilježavajući poseban historijski trenutak. Ovaj spoj duhovnosti i sjećanja na državotvornost BiH podsjeća nas da su vjera, identitet i sloboda duboko isprepleteni u životu našeg naroda.
Ramazan je mjesec sabura i zajedništva, vrijeme kada jačamo našu unutarnju snagu, učimo o vrijednosti solidarnosti i promišljamo o odgovornosti koju nosimo – prema sebi, prema svojoj zajednici i prema domovini. A Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine upravo je podsjetnik na najveću odgovornost koju jedan narod može imati – odgovornost za vlastitu slobodu i budućnost svoje države.
Mi koji živimo u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu, nismo samo manjinska zajednica iz domovinskih zemalja – mi smo most između država, narod koji baštini dvostruki osjećaj patriotizma i odanosti – matičnoj domovini i domovini u kojoj smo rođeni ili u kojoj živimo. Ova pozicija nas jednostavno obavezuje na dijalog i na ono što stalno ponavljavamo – da budemo most. Naime, naša uloga nije samo očuvanje identiteta, već i aktivno sudjelovanje u društvima u kojima živimo, doprinoseći njihovoj stabilnosti i razvoju.
Danas, dok svjedočimo geopolitičkim previranjima i pokušajima destabilizacije Bosne i Hercegovine, moramo biti svjesni svoje odgovornosti. Bosna i Hercegovina nije sigurna bez jakih Bošnjaka u domovinskim zemljama, ali ni puna stabilnost ovih zemalja nije moguća bez stabilne Bosne i Hercegovine.
Zato moramo biti glasni, organizirani i ponosni, kako bismo osigurali da se naš glas čuje, da naš narod ne bude politički marginaliziran i da Bošnjaci, gdje god živjeli, ostanu faktor mira, dijaloga i stabilnosti.
Dame i gospodo, pred nama je historijska prilika i odgovornost da izgradimo iskrene odnose između Bošnjaka i Hrvata. U prošlosti je bilo nesporazuma i teških riječi, ali budućnost moramo graditi na temelju međusobnog povjerenja i razumijevanja, naravno shvaćajući da je Bosna i Hercegovina tzv. Tronožac i da nikada u njoj nije nastajao trajni mir ako su se dvoje udruživali protiv trećeg. Posebno ovo naglašavam, jer kada govorim o Bosni i Hercegovini, mislim sa sviješću o njenoj teritorijalnoj cjelovitosti – od Save na sjeveru, preko Drine na istoku, Une na zapadu, pa natrag do Neretve na jugu.
Kako je jedan od kolega nedavno rekao, Hrvati ne smiju upasti u zamku onih koji žele sukob između Bošnjaka i Hrvata. Takav sukob nikada nije donio ništa dobro ni jednima ni drugima. Bošnjaci i Hrvati moraju biti partneri u očuvanju stabilnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine.
Zato danas, iz Zagreba, šaljem jasnu poruku: Bošnjaci i Hrvati trebaju konačno izgraditi odnos iskrenog dijaloga i međusobnog uvažavanja. Ovo nije samo politička potreba – ovo je sigurnosni, ekonomski i društveni imperativ. Ako ne gradimo povjerenje, otvaramo prostor za manipulacije onih koji žele da Bosna I Hercegovina nestane.
Međutim, odnos prema domovini nije samo pitanje geografije, već pitanje i duše. Pa da u ramazanskom duhu završim da je odnos prema fizičkoj domovini dio naše vjere, ali naša istinska domovina je ona koja nas čeka na kraju svih puteva.
Matična domovina nam je Bosna, domovina u kojoj smo rođeni i u kojoj živimo je Hrvatska, a domovina duše je ona vječna, ona kojoj težimo dok se pokoravamo Svevišnjem tokom Ramazana. Danas smo pokazali pokornost kao vjernici, dakle, svjesni da je ljubav prema domovini dio vjere i da gdje god bili – naše srce kuca u ritmu Bosne i Hercegovine. U slobodi svima od srca želim sretan 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine